Aurelian Craiutu: Umjerenost je vještina bez koje slobodna društva ne mogu preživjeti

Akademik Aurelian Craiutu u Zagrebu večeras predstavlja svoju knjigu "Zašto ne umjerenost? Pismo mladim radikalima".

"Politička umjerenost je neobična tema, nema je na današnjim naslovnicama, ali postoji tradicija razmišljanja o umjernosti, koja seže još od stare Grčke i Rima, pa preko francuske i američke revolucije do danas. Povjesničar sam političke misli, akademik sam i želim od zaborava spasiti tu važnu vještinu bez koje naša liberalna društva ne mogu preživjeti. To nije samo za ovo vrijeme prikladna tema nego tema koja se odnosi na vrlinu bez koje ne možemo zaštiti našu budućnost kao slobodnog i liberalnog društva", naglašava Craiutu.

"Kad danas pomislimo na Ameriku, ne pomislimo na političku umjerenost"

Dodaje kako se napose američkom demokracijom i kako danas u SAD-u postoji veliki jaz između umjerenosti i SAD-a.

"Kad danas pomislimo na SAD, ne pomislimo na umjerenost, nego na Donalda Trumpa. Ta je zemlja podijeljena između demokrata I republikanaca, a veliki dio birača mijenja raspoloženje od izbora do izbora. Slika je puno složenija od one koja nam se pruža jer je zemlja izrazito podijeljena, polarizirana, a polariziranost je učinkovita kad glasate za svoje pleme", kaže američko-rumunjski filozof.

Objasnio je što podrazumijeva i zašto je važna politička umjerenost.

"Politička umjerenost je važna jer je ona vrlina koja traži sredinu između ekstrema, između ljevice i desnice. To je i set institucionalnih sustava, a to moja knjiga naglašava – dvodomska vlast s moći veta, sudski aktivizam, puno je tu institutcija sustava provjere i ravnoteže. Umjerenost je i stil koji nikad nije siguran u sebe, ne ide u rat s drugima, a temelji se na razboritosti i civiliziranosti", ističe Craiutu.

"Treba pomiriti krizu s jezikom obnove i dijaloga"

Dodaje i kako se ne trebamo bojati krize jer nas ona treba poticati na dijalog i obnovu.

"Moja knjiga 'Pisma mladim radikalima' namijenjena je mladima koji su izbubili vjeru u političke strukture. Treba pomiriti jezik krize s jezikom obnove, a to nekad zanemarujemo. Dijalog je u krizi jer smo vrlo uvjereni u vlastita mišljenja, prevelika je samouvjerenost u vlastita uvjerenja, a mnogi su uvjereni da se svijet dijeli na sile dobra i sile zla, pa brane one koje smatraju da su na ispravnoj strani, a bore se protiv onih koje smatraju da su na pogrešnoj" , upozorava filozof.

Napominje da je sve to još pojačano društvenim mrežama na kojima su se stvorile eho-komore, baloni u kojima razgovaramo samo s prijateljima i onima čija na smišljenja ne izazivaju i sve teži slaganju. Zato se ne možemo uključiti u dijalog s onima koji razmišljaju drukčije.

"Nadu mi pruža to da vodimo dijalog jer se to ne može u društvu koje nije slobodno", zaključio je mislilac Craiutu.